Narodni heroj – IVO LOLA RIBAR iz Zagreba (Hrvatska)
Ivo Lola Ribar (Zagreb, 23. aprila 1916. – Glamočko polje, 27. novebra 1943.), bio je jugoslavenski i hrvatski političar (član KPJ), partizanski dužnosnik, narodni heroj Jugoslavije. Stariji je sin političara Ivana Ribara. Kao član CK KPJ i Vrhovnog štaba sudjelovao je u organiziranju partizanskoga pokreta.
Bio je jedan od najbližih suradnika Josipa Broza, a u oktobaru 1943. godine bio je određen za šefa vojne misije VŠ NOV i POJ pri Savezničkoj komandi za Srednji istok ali je poginuo prilikom napada njemačkoga zrakoplova na partizanski zrakoplov, na uzletištu, netom prije polijetanja zrakoplova za Kairo.
Ivo Lola Ribar rođen je u Zagrebu gdje provodi prve godine djetinjstva, osnovnu školu pohađao je u Karlovcu i nastavio u Beogradu, a gimnaziju je završio u Beogradu. Jedno vrijeme nakon Prvoga svjetskoga rata živio je i u Đakovu, o čemu svjedoči i spomen ploča u Ulici Ante Starčevića. Studirao je pravo na Pravnome fakultetu u Beogradu i političku ekonomiju u Ženevi. Diplomirao je pravo u Beogradu 1938. godine. Za vrijeme studija pristupio je komunističkoj omladini te 1937. godine vodi omladinsku komisiju CK KPJ, a od 1937. je i tajnik CK SKOJ-a i na toj dužnosti ostat će sve do svoje smrti.
Političko djelovanje
Kao odličan učenik,Ivo Lola Ribar u višim je razredima gimnazije pokazao posebnu zainteresiranost za društvene znanosti, za političku ekonomiju i politologiju čiji je praktični građanski oblik provjeravao u političkom životu Kraljevine Jugoslavije.
U traganju za idejnom orijentacijom, Lolu ne zadovoljavaju nastavni planovi i programi tadašnje beogradske gimnazije. Sam proučava klasike idealističke i materijalističke filozofske škole: Nietzschea, Voltairea, Hegela — kako bi se idejno opredijelio za Marxa i Lenjina.
Bila je to idejna evolucija slobodarski nastrojenoga mladića, koji, mada iz situirane i ugledne građanske obitelji (otac Ivan jedno vrijeme bio je predsjednik Ustavotvorne skupštine Kraljevine Jugoslavije), kroz paralelni studij klasika marksizma i prakse građanske politike, racionalistički prihvaća ideju socijalizma kao svoj pogled na svijet, a program avangarde radničke klase kao svoj životni cilj.
Početkom školske 1934./35. godine, Lola je stigao u Pariz studirati političke znanosti, ali nakon atentata na jugoslavenskoga kralja Aleksandra I. Karađorđevića (po savjetu Svetozara Pribićevića) napušta Francusku. Odlazi u Ženevu, gdje uči metodiku znanstvenoga rada, studira političku ekonomiju, proučava marksističku literaturu do koje u zemlji nije mogao doći, a zatim se, iste jeseni, upisuje na Pravni fakultet u Beogradu.
U to vrijeme se na Beogradskom sveučilištu Komunistička partija i SKOJ javljaju kao važan čimbenik političkog života studenata, i političke akcije lijevo orijentirane mladeži u borbi za autonomiju sveučilišta i za demokratska prava južnoslavenskih naroda nailaze na sve širi odjek i podršku i van granica Jugoslavije.
1935. godine primljen je u SKOJ i izabran za člana Akcionoga odbora stručnih studentskih udruženja, a 1936. godine Ivo Lola Ribar primljen je u KPJ.
U vrijeme kad su fašističke države od verbalnih prijetnji svjetskom miru prešle i na ratne pohode (Etiopija) te otvorene oružane intervencije u Španjolskoj Lola je bio gotovo redoviti predstavnik jugoslavenske omladine (SKOJ-a) na svim značajnijim svjetskim kongresima mladih (Ženeva, Bruxelles, Pariz) i svojim je načelima i ugledom znatno utjecao da već afirmiran pokret mladih u Jugoslaviji dobije i međunarodno priznanje, koje se ogledalo u činjenici što su jugoslavenski prijedlozi rezolucija usvajani kao službeni dokumenti tih skupova.
Kad je Josip Broz 1937. godine, postaje generalni tajnik KPJ, postavlja Lolu Ribara na čelo Centralne izvršne komisije pri Centralnom komitetu KPJ (koja će prerasti u Centralni komitet SKOJ-a), i povjerava mu oživljavanje svojih ideja o omladinskom pokretu. Prema tim idejama, trebalo je SKOJ, poslije krize u koju je zapao 1936. godine, iz osnova reorganizirati i pretvoriti ga u glavnu pokretačku snagu svejugoslavenskog pokreta mladih. Ivo Lola Ribar je postao jedan od najbližih Brozovih suradnika.
Najveća je njegova zasluga što je SKOJ od idejno-pacifističkog pokreta često vrlo nerealnih zahtjeva postao glavna antifašistička snaga mladih u Kraljevini Jugoslaviji. Najjača mjesna organizacija u to vrijeme bila je zagrebačka organizacija SKOJ-a.
Osim toga Ivo Lola Ribar je bio i organizator omladinskih akcija i studentskih štrajkova, pokretač i urednik omladinskih listova i novina (“Student”, “Mladost”), suradnik stranačkih organa (“Proleter”), pisac letaka, proglasa, tekstova te i pored političkoga angažmana student.
Godine 1939. diplomirao je, a 1940. upisao se na Filozofski fakultet Beogradskog univerziteta. Uoči Drugoga svjetskog rata, kurs Centralnoga komiteta KPJ na pripreme za obranu zemlje provodi se među omladinom po Lolinim uputama u svim krajevima Jugoslavije, i posebna se pozornost posvećuje učvršćivanju suradnje i usklađivanju akcija studentske mladeži svih jugoslavenskih sveučilišta.
SKOJ, koji je poslije Prvoga svjetskog rata, izložen stalnim udarcima, često dolazio na periferiju političkih tijekova (slučaj pogibije 7 sekretara SKOJ-a), sada je najvažniji čimbenik u okupljanju mladih političkih snaga u Kraljevini Jugoslaviji, i prvi put u svojoj povijesti ima više od 10.000 aktivnih članova.
Krajem prosinca 1939. godine, zbog komunističke djelatnosti, uhićen je i od siječnja do aprila 1940. godine interniran u bilećkom koncentracijskom logoru. Poslije izlaska iz Bileće Lola, prema Brozovim uputama, organizira VI. zemaljsku konferenciju SKOJ-a. Na toj je konferenciji ponovno izabran za tajnika Centralnog komiteta SKOJ-a, kao i za delegata na V. zemaljskoj konferenciji KPJ, na kojoj će biti izabran i za člana Centralnoga komiteta KPJ. Lolin izvještaj na V. zemaljskoj konferenciji (“KPJ i pitanje rada među omladinom”), kao i rezolucija VI. zemaljske konferencije SKOJ-a kojoj je on idejni tvorac, bili su rezime cjelokupnog prijeđenog puta same organizacije i posljednji poziv članovima za pripreme za predstojeće događaje.
Drugi svjetski rat
Nakon sloma i kapitulacije Kraljevine Jugoslavije sudjeluje, u aprilu 1941. godine u Zagrebu, na Savjetovanju KPJ-a kada je donijeta odluka o pripremama za oružani ustanak. Ivo Lola Ribar rukovodi sastankom Centralnoga komiteta SKOJ-a krajem lipnja u Beogradu, a bio je i jedan od šestorice članova CK KPJ koji su nakon sjednice 4. juna 1941. godine u Beogradu narodima Jugoslavije uputili poziv na oružanu borbu i ustanak.
U maju i junu1941. godine Ivo Lola Ribar neposredno rukovodi akcijama skojevaca u okupiranom Beogradu a u rujnu iste godine prešao je na slobodnu teritoriju, u Užice. Iste godine, 26. juna, sudjeluje na vojnom savjetovanju u Stolicama, gdje je, između ostaloga, odlučeno da se u svim krajevima Jugoslavije formiraju štabovi (stožeri) partizanske borbe, a Glavni štab preimenovan je u Vrhovni štab.
Jedan od članova Vrhovnog štaba bio je i Lola. Zbog uspješnijeg organiziranja narodnooslobodilačkog pokreta putuje po svim krajevima okupirane Jugoslavije. Kao osobni izaslanik Josipa Broza Tita, na specijalnim misijama nekoliko puta odlazi i u okupirani Zagreb, gdje sa Edvardom Kardeljom radi na organiziranju NOP-a u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji i Makedoniji.
I pored svih tih obveza koje mu je nametalo članstvo u CK KPJ i Vrhovnom štabu, Ivo Lola Ribar najviše vremena posvećuje radu sa mladima. On je pokretač i glavni urednik Omladinske borbe i istodobno član uredničkoga kolegija partizanskih novina Borbe. Ovi listovi izlaze već 1941. godine u oslobođenom Užicu.
Titovoj zamisli o stvaranju široke platforme na kojoj bi se u narodnooslobodilačkom pokretu okupili svi projugoslavenski i antifašistički raspoloženi mladi ljudi, Lola daje i organizacijski temelj.
Od prvih narodnooslobodilačkih saveza omladine, koji su u različitim krajevima Jugoslavije dobivali različite nazive, stvara se, krajem 1942. godine, na I. zasjedanju AVNOJ-a u Bihaću, masovni jedinstveni Ujedinjeni savez antifašističke omladine Jugoslavije (USAOJ). Kroz USAOJ je stotine tisuća mladih pristupilo narodnooslobodilačkom pokretu, i time je Lolina zasluga u širenju narodnooslobodilačke borbe. U ljeto 1943. godine boravio je u Splitu uoči i za vrijeme talijanske kapitulacije gdje je pregovarao o predaji divizije Bergamo.
Pogibija
Oktobra 1943. godine Ivo Lola Ribar je odlukom Vrhovnog štaba NOV i POJ određen za šefa Prve vojne misije NOV i POJ, koja je trebalo da otputuje u Kairo, u Štab savezničke komande za Bliski istok, kao prvi opunomoćeni predstavnik Nove Jugoslavije.
Pored Lole u ovoj vojnoj misiji nalazili su se Vladimir Velebit i Miloje Milojević. U trenutku kada se spremao da poleti avionom u Kairo, 27. novembra 1943. godine, neposredno pre poletanja, na aerodromu na Glamočkom polju pogođen je bombom iz neprijateljskog aviona i na licu mesta poginuo.
Lolina sahrana održana je Jajcu, odmah posle Drugog zasedanja AVNOJ-a. Posle odavanja počasti Lolino telo je sahranjeno na tajnom mestu u okolini Glamočkog polja, kako ne bi palo u ruke neprijatelja.
Na sedmogodišnjicu, od velikih martovskih demonstracija 1941, 27. marta 1948. godine Lolini posmrtni ostaci su, zajedno sa posmrtnim ostacima Ivana Milutinovića svečano preneti u novoizgrađenu Grobnicu narodnih heroja na Kalemegdanu. U istu grobnicu kasnije su preneti posmrtni ostaci Đure Đakovića, a 1957. godine tu je sahranjen i Moša Pijade.
Ukazom Predsedništva Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ), 18. novembra 1944. godine, na godišnjicu pogibije, među prvim borcima Narodnooslobodilačke vojske, proglašen je za narodnog heroja.
Čitava Lolina porodica učestvovala je u Narodnooslobodilačkoj borbi. Otac Ivan bio je predsednik AVNOJ-a; mlađi brat Jurica poginuo je oktobra 1943. kod Kolašina; majka Tonica ubijena je jula 1944. godine u sremskom selu Kupinovu; sestra, po majci, Božena, bila je zatočena u logoru na Banjici; a verenica Sloboda Trajković, je sa čitavom svojom porodicom ubijena u gasnoj komori u Banjičkom logoru.
Ivo Lola Ribar je u posleratnoj Jugoslaviji, bio jedna od ikona Narodnooslobodilačkog rata i socijalističke revolucije. Mnoge osnovne i srednje škole širom Jugoslavije su nosile njegovo ime (a neke i danas – npr. u Novom Sadu, Somboru, Kruševcu i dr.), kao i ulice, trgovi i dr. Njegovo ime nose Kulturno-umetničko društvo „Ivo Lola Ribar“ iz Beograda, Odred izviđača „Ivo Lola Ribar” iz Novog Sada, Institut „Ivo Lola Ribar“ i fabrika „Ivo Lola Ribar“ iz Železnika.
Inspirisan pismom koje je Lola napisao svojoj verenici Slobodi, Kornelije Kovač, vođa Korni grupe, je napisao pesmu „Ivo Lola“, koja je 1973. godine izašla na istoimenom singl-albumu. Iste godine je snimljen i tv film „Ivo Lola Ribar”.
Po njemu su nazvane OŠ „Ivo Lola Ribar” Begaljica i OŠ „Ivo Lola Ribar” Skobalj.
