Vukosava Ivanović Mašanović – Narodni heroj iz Podgorice ( Crna Gora )

 

Vukosava Ivanović Mašanović, student prava, rođena 20. jula 1920. godine u Podgorici, prva je žena u Crnoj Gori koju su strijeljali fašistički okupatori. Ona nije imala priliku da napiše predsmrtno pismo, ali je ostalo upamćeno i zabilježeno njeno dostojanstveno držanje pred Prijekim okupatorskim vojnim sudom u Baru 20. avgusta 1941. godine, koji je tog dana izrekao smrtnu kaznu njoj i njenom vjereniku Tomu Mašanoviću, kaznu koja je dva sata poslije izricanja bila izvršena.

Vukosava Ivanović Mašanović
Vukosava Ivanović Mašanović

Ono što je s tim u vezi ostalo upamćeno i zabilježeno pretočili su dr Đuro Batričević i Jovan Dujović u uzbudljivu reportažu, objavljenu u listu ”Pobjeda”od 20. jula 1988. godine, iz koje ovdje preuzimamo neke djelove.

Upečatljivo je ostalo upamćeno i zapisano da je Vukosava na jedno jedino pitanje koje je postavio predsjednik Prijekog vojnog suda, a to je da li je razumjela optužnicu i da li se osjeća krivom odgovorila:

”Da – tačno je – organizovali smo ustanak i istjerali vas iz našeg Virpazara! Istjeraćemo vas i iz svih gradova i sela Crne Gore i Jugoslavije… Ja nijesam optužena, optuženi ste vi koji ste pripemili ovu smiješnu predstavu od suđenja! Kome vi sudite? Da li smo mi, moji drugovi i ja, došli u Rim, Milano, Napulj da palimo vaše kuće, da ubijamo vaše žene i djecu, da strijeljamo i pljačkamo…”

Predsjednik suda je zatim, očito zbunjen, Vukosavinom izjavom naredio mladom oficiru da sa zida skine portret vođe fašizma, Benita Musolinija i da ga podnese Vukosavi pred lice, a zatim rekao:

”Gospođice, vi ste vrlo mladi, Vi ste skoro dijete. Mi i pored svega želimo da Vam pružimo priliku da živite! Poklonite se pred slikom našeg velikog Dučea, iskažite time kajanje i život će Vam biti oprošten.”

Kad joj je oficir prinio sliku pred očima, Vukosava Ivanović Mašanović ga je prezrivo pogledala i odgurnula svom silinom. Iza toga nakon dva sata vremena uslijedilo je strijeljanje pred okupljenim stanovništvom Bara. Vukosava i njen vjerenik Tomo Mašanović klicali su slobodi dok su fašistički vojnici ispaljivali rafale u njihova mlada i lijepa čela.

U reportaži, koju je u listu ”Pobjeda” od 18. jula 1983. godine objavio Ante Rosi, pod naslovom: ”Od okupatora do borca za slobodu – internacionalizam na djelu” navodi se da je jedan od italijanskih vojnika, koji je bio svjedok ovog zločina, a krajem 1943. godine postao borac poznate italijanske divizije ”Garibaldi”, koja se u sastavu NOV Jugoslavije – Italijanski pjesnik Đulijano Montan, 1982. godine napisao i usvojoj zbirci objavio pjesmu koju je posvetio Vukosava Ivanović Mašanović, ističući u njoj momenat kad je ona prkosno odbila da primi milost – da se pokloni pred Musolinijevim portretom. Ova pjesma u prevodu glasi:

”Mudrost bijaše vjerna druga tvoje mladosti,
Bez nje ne bi mogla imati toliko snage
U trenutku posljednjeg puta!

I ljupkost tvoja svijetlila je
Pred gvozdenim vukovima hladnim i razjarenim.

U mirnoj luci jednog jutra svečane obale za one koji dolaze.
I dizalice gradilišta koje upijaju morske daljine
Bili su nijemi svjedoci posljednjeg zbogom.

Ljudi koji su vidjeli sjećaće se
Oni koji će doći znaće
O Tvojoj svijetloj smrti
I bijegu čudovišta prokletih od istorije.”

Izvor: Vlado Marković, Četnici u Crnoj Gori 1941-1945, Savez boraca NOR-a Crne Gore, Podgorica, 1998.