Ilija Badovinac – Narodni heroj iz Metlike ( Slovenija )
Ilija Badovinac rođen je 21. augusta 1917. godine u selu Rosalnice, kod Metlike. Njegova porodica se ovde doselila 1902. godine iz Žumberka.
Tokom služenja u vojsci Ilija Badovinac pokazao se dobrim vojnikom, za što je dobio čin satnika. Nakon povratka kući aktivno se uključio u politiku i pridružio se lijevom komunističkom političkom taboru. Postao je član Komunističke partije u proljeće 1942. godine
Dana 20. maja 1942. pridružio se Drugoj bjelokranjskoj ceti , iz koje je ubrzo formiran Belokranjski bataljon, a krajem juna 1942. godine Belokranjski odred. Kao borac Ilija Badovinac sudjelovao je u brojnim borbama u Dolenjskoj i Beli krajini. Tako je sudjelovao u napadu na vojnu utvrdu Hrast, bunker talijanske garde u Rožnom Dolu i karabinjersku stanicu u Prenoćištu Zajcu pod Vahtavalvalom na Gorjancima..
Već u julu 1942. postaje zamjenik političkog komesara u Belokranjskom odredu, a u vrijeme reorganizacije Belokranjskog odreda postaje zapovjednik prvog bataljona zapadnodolenskog i gorjanskog odreda, koja je najviše djelovala na području Gorjanaca i Žumberka.
Godine 1942. Ilija Badovinac prebačen je u Cankarsku brigadu, gdje je postao zapovjednik 3. bataljona. Pod njegovim vodstvom, bataljon je bio posebno uspješan tijekom četvrte ofenzive, posebice u januaru i početkom februara 1943. godine U to vrijeme, kada su slovenske i hrvatske partizanske jedinice napale talijanske jedinice poslane na Žumberak kao zaštitnik ostalih jedinica u smjeru Bosne, bataljon je uništio niz neprijateljskih posada. Badovinac je briljirao i u borbama u Dolenjskoj između 25. i 28. jula 1943. godine.
Ilija Badovinac je 14. septembra 1943. razriješen dužnosti zapovjednika 3. bataljona, a 24. septembra iste godine imenovan je zamjenikom komadanta novoosnovane 12.slovenske narodnooslobodilačke brigade. Bio je aktivan u ovoj jedinici tijekom šeste neprijateljske ofenzive i bio je uključen u opsadu Novog Mesta u novembru 1943. godine
Zbog kasnijih nesuglasica prebačen je u legendarnu XIV. diviziju krajem novembra 1943. godine. Postaoje zapovjednik 1. bataljona 2. Slovenske nacionalne oslobodilačke udarne brigade “Ljubo Šercer”,s kojom je sudjelovao i u čuvenm marshu XIV. divizije do Štajerske i kao komadant , koja je bila preteča ostalih jednica XIV. divizije, od kojih je prva prešla slovensko-hrvatsku granicu na Sotli i tako bila prva partizanka u Štajerskoj.
12. februara 1944. godine 1. bataljon čuvao je prolazak divizije preko ceste Rimske toplice – Jurklošteru dolini Gračnice kod Lokavca. Došlo je do sukoba s njemačkim vojnicima, i poginuo je Ilija Badovinac.
… Na cesti nekoliko koraka dalje, mitraljezi i puške su se skušali. Zavodljivo su nas pozvali. Bilo je to pakleno iskušenje za nas. Imati švapsku strojnicu, a posebno parabelu zaplijenjenu u borbi, bila je posebna čast za svakog borca. Ali svatko tko samo kroči cestom mogao bi biti ubijen. Od svih bataljuna koji su upali u zasjedu, s njima je ostao samo zapovjednik Ilija Badovinac. Svi partizani su ga poznavali zbog njegovih hrabrih postupaka. Široki, uvijek nasmijani Belokranjec, pravi div među nama, nije znao za strah. Bio je čovjek željeznih živaca i mišića. Nismo ga mogli spasiti. Ostao je u cijelom kanjonu zauvijek.
Rijeci drugova za Iliju Badovinca
Ilija Badovinac proglašen je narodnim herojem 20. novembra 1951.
