FILIP KLJAJIC FICA –  Narodni heroj iz Petrinje (Hrvatska)

FILIP KLJAJIC FICA rođen je 2. maja 1913. godine u selu Tremušnjaku, kod Petrinje. Kao trinaestogodišnji dečak, u nemogućnosti da se školuje, došao je u Kikindu da izuči stolarski zanat. U jesen 1931. godine zaposlio se u Beogradu.Tu je vrlo rano počeo revolucionarnu djelatnost u Ujedinjenom radničkom sindikalnom savezu Jugoslavije. Na njegovo revolucionarno sazrijevanje utjecali su stariji revolucionari, partijski aktivisti u Beogradu: Nikola Grulović, Miloš Matijević, Bora Marković…

FILIP KLJAJIC FICA
FILIP KLJAJIC FICA

Godine 1936. primljen je u Komunističku partiju Jugoslavije, a godinu dana kasnije član je Okružnog komiteta KPJ za beogradski okrug. Zapažen je kao organizator više radničkih štrajkova, a naročito se angažirao u radu sindikata kožarsko-prerađivački h radnika.

Na godišnjoj skupštini sindikalne podružnice kožaraca u Beogradu, 20. februara 1938, izabran je za člana njezine uprave. U maju iste godine, poslije neuspjelih pregovora s poslodavcima koji su odbili da potpišu kolektivni ugovor, on govori na zboru obućarskih radnika i poziva ih da stupe u štrajk. Zahvaljujući Fićinoj upornosti, koji je iz dana u dan, unatoč prijetnjama poslodavaca, bodrio štrajkaše da izdrže do kraja, štrajk je dvanaestog dana okončan pobjedom radnika.

Djelujući istodobno i u sindikatima i u partijskim organizacijama, Fića ne zaboravlja ni rad s omladinom. Prema sjećanju njegovih suboraca, on je bio jedan od inicijatora masovnih izleta omladine i starijih radnika na Topčider i Košutnjak, zbog čega je 1938. kažnjen s dva mjeseca zatvora. Uprava grada Beograda njegovo je hapšenje obrazložila kao preventivu — da bi se spriječile eventualne demonstracije u vrijeme Mačekove posjete Beogradu. U drugoj polovici 1938, Kljajić je dobio izgon u svoje rodno mjesto. Ta ga je policijska mjera prisilila da prede u ilegalnost i da se više okrene radu u pokrajini. Pokrajinski komitet KPJ za Srbiju šalje ga tada u Niš, kao instruktora.

Tu je ostao sve do 1940. Učvrstivši partijsku organizaciju, u novembru 1939. organizira masovne demonstracije prilikom dolaska Mačeka i Cvetkovića u Niš. Istog mjeseca organizira i štrajk obućarskih radnika, koji su ga već u julu izabrali za svog delegata za kongres kožaraca. U septembru 1940. postavljen je za sekretara Okružnog komiteta KPJ za Valjevo, gdje je opet zapažen kao organizator masovnih akcija. Poznati štrajk građevinskih radnika, koji su za mizernu nadnicu radili na izgradnji pruge Lajkovac— Valjevo, Fićino je djelo. On je 12. oktobra 1940. organizirao i zbor u Valjevu, i pred 3.000 radnika održao govor pozivajući ih na borbu do pobjede.

Kad su policija i žandarmerija pokušali da rasture zbor i uhapse Fiću, radnici su ga svojim grudima štitili u otvorenoj bici na improviziranim barikadama. Tada je poginuo jedan, a teže ranjen drugi građevinski radnik i nekoliko žandara. Ni najsurovije torture koje su nad njim primjenjivane 1940. u beogradskoj Glavnjači nisu slomile prokušanog revolucionara.

Isprebijan, na rubu snage, prkosno je dobacivao zloglasnom agentu Vujkoviću: “Neću da kažem, ja sam komunist!”

Svoje bogato revolucionarno iskustvo Kljajić neprekidno obogaćuje i marksističko-lenjinističkim obrazovanjem. Početkom 1941, on je polaznik partijskog tečaja u Zagrebu, ali već potkraj februara izabran je za člana Okružnog komiteta KPJ za beogradski okrug.

Posle Aprilskog rata i okupacije Jugoslavije, kao član Vojnog komiteta pri Pokrajinskom komitetu KPJ za Srbiju, a zatim politički komesar Glavnog štaba NOP odreda Srbije, jedan je od organizatora NOB-a u Srbiji. Učestvovao je u prvim ustaničkim akcijama: u napadu na Senjski rudnik, na Lajkovac, Svilajnac itd.

Za vreme Prve neprijateljske ofanzive, Vrhovni komandant NOV i POJ Josip Broz Tito mu je lično poverio zadatak da organizuje odbranu na valjevskom sektoru. Obavljajući svoju dužnost Fića je u tim borbama bio teško ranjen. Učestvovao je na vojno-političkim savetovanjima u Dulenu i Stolicama, bio je prvi politički komesar Prve proleterske udarne brigade, a od novembra 1942. godine i politički komesar Prve proleterske divizije NOVJ. Zajedno sa svojim proleterskim jedinicama prošao je i najteže bitke u Bosni, Crnoj Gori i Dalmaciji.

Rodoljub Čolaković, jedan od bliskih Fićinih prijatelja i suboraca, u svojoj knjizi “Susreti i sjećanja” kaže: “Sreo sam u revoluciji nemalo ljudi koji su se isticali izuzetnim sposobnostima, vojničkim, političkim, organizatorskim, koji su se u njoj naglo rascvjetali u jarke, izrazite ličnosti, mada je vremenski rok njihove aktivnosti bio, avaj, ponekad vrlo kratak. Izginuli su u bitkama, pokošeni prije vremena, ali lik njihov ostao je blizak, nezaboravan … Među takve ličnosti spada Filip Kljajić Fića…”.

Poginuo je 5. jula 1943. godine, prilikom napada NOVJ na Zvornika.

Za narodnog heroja FILIP KLJAJIC FICAproglašen je 25. septembra 1944. godine.